|
Predsjednica ICRC-a: „Više se ne možemo pretvarati da je ono čemu svjedočimo u ratnim zonama u skladu s pravom“
(23.05.2026) |
|
|
| |
Mirjana Spoljaric, predsjednica Međunarodnog odbora Crvenog križa, održala je vrlo upečatljiv govor na otvorenoj raspravi Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o zaštiti civila u oružanim sukobima 20. svibnja 2026. godine u New Yorku, a koji prenosimo u cijelosti:
„Gospodine predsjedniče,
Ratovi koji se vode bez pravila pretvaraju ratove između zaraćenih strana u ratove protiv civila.
Posljednjih tjedana bila sam u nekoliko misija na Bliskom istoku, gdje je utjecaj sukoba na civile bolno očit. No brutalni obrasci ratovanja postaju sve prisutniji u regijama od Bliskog istoka, preko Roga Afrike, do istočne Europe i šire.
Više se ne možemo pretvarati da je ono čemu svjedočimo u ratnim zonama u skladu s pravom.
Niti razmjeri razaranja.
Niti razmjeri patnje.
A niti jezik kojim ih se pokušava opravdati.
Kada čelnici svojim vojskama naređuju da djeluju bez ograničenja, kada svoje neprijatelje nazivaju neljudima, kada prijete čitavim populacijama, oni čine više od poticanja ratnih zločina.
Oni prijete uništenjem moralnih temelja onoga što znači biti čovjek.
Kroz povijest je dehumanizacija bila dosljedan uvod u teške zločine. Neselektivno ubijanje, mučenje i zlostavljanje mnogo je lakše opravdati kada druge više ne promatramo kao jednaka ljudska bića.
No što se događa kada brutalna retorika postane norma? Ona protivniku daje zeleno svjetlo da učini isto.
Posljedice u stvarnom svijetu strašne su i neosporne.
Čitava područja sravnjena sa zemljom, uništene bolnice i ubijeni pacijenti. Humanitarni radnici i medicinsko osoblje sustavno su mete napada.
To su kršenja međunarodnog humanitarnog prava koja se događaju pred očima svijeta.
Druga se događaju u sjeni, u zatvorskim ćelijama, detencijskim centrima i prostorijama za ispitivanje, daleko od javnog nadzora. U ekstremnoj neravnoteži moći između osoba u ćeliji i onih koji drže ključeve, moralne granice lako se urušavaju.
U previše sukoba ljudi iza rešetaka lišeni su i posljednjeg djelića svoje ljudskosti. Prikazuje ih se kao manje vrijedne ljude i stoga nedostojne poštenog postupanja ili suđenja. Oduzima im se identitet, a prijeti im i nestanak jer se uništavaju evidencije o njihovu boravištu.
Dehumanizacija nije ograničena samo na zarobljene borce; civili lišeni slobode često su izloženi sličnim zlostavljanjima.
Namjerna okrutnost ne događa se slučajno. Ne postoji slučajno mučenje ili zlostavljanje. To je proizvod sustava osmišljenog da racionalizira djela koja proizlaze iz nepoštovanja prava i vojnih strategija usmjerenih na nepovratno uništenje.
Ženevske konvencije jasno propisuju da u međunarodnim oružanim sukobima — uključujući okupaciju — ratni zarobljenici, internirani civili i osobe u pritvoru imaju pravo na posjete Međunarodnog odbora Crvenog križa. Mi pratimo postupanje prema njima i uvjete u kojima se nalaze, održavamo njihovu povezanost s obiteljima i pomažemo spriječiti njihov nestanak.
Unatoč obvezi država da omoguće posjete Međunarodnog odbora Crvenog križa, u previše slučajeva danas pristup nam je uskraćen ili ozbiljno ograničen — što predstavlja opasno slabljenje normi koje prijeti naštetiti ne samo osobama koje su danas iza rešetaka, nego i onima koje bi se tamo mogle naći sutra.
Nastavljamo posjećivati pritvorene osobe gdje god nam je omogućen pristup. Prošli tjedan posjetila sam središnji zatvor Karkh u Bagdadu, u kojem se sada nalaze tisuće ljudi gotovo 70 nacionalnosti koji su nedavno premješteni iz sjeveroistočne Sirije. Među njima su i djeca koja su se našla u ratu koji nisu izabrala i koja se sada suočavaju s mogućnošću života iza rešetaka.
Njihova situacija simbolizira što se može dogoditi kada međunarodna zajednica čitave skupine ljudi proglasi osobama izvan dosega zakona te kada izostanu politička i moralna hrabrost za upravljanje njihovom sudbinom.
Za mnoge ljude koji žive u ratu ili pod okupacijom, osjećaj zatočenosti nije ograničen samo na mjesta pritvora, nego se proteže i na svakodnevni život.
Danas je budućnost milijuna civila diljem svijeta prikovana razinom razaranja koja briše njihove domove i sredstva za život, odvaja ih od njihove zemlje i uskraćuje im osnovno ljudsko dostojanstvo.
Oružani sukobi ne nastaju u vakuumu. Kada politika zakaže, slijede ratovi. Zato je vrijeme da se istinski ulaže u trajno rješavanje sukoba, a ne samo u površno upravljanje njima.
Gospodine predsjedniče,
Zaštita civila i postupanje prema protivniku unutar okvira prava ne čini vas slabijima. To jača vaš moralni autoritet u zemlji i inozemstvu.
Prvi koraci prema miru često se nalaze u istodobnom oslobađanju zatvorenika ili vraćanju nečijih posmrtnih ostataka njihovim najmilijima. Takve je korake mnogo lakše poduzeti kada strane poštuju pravila ratovanja.
Zato pozivam čelnike da međunarodno humanitarno pravo učine političkim prioritetom. Ohrabruje me što se 111 država pridružilo pozivu da budu dio Globalne inicijative za međunarodno humanitarno pravo — iznimne inicijative koju su pokrenuli Brazil, Kina, Francuska, Jordan, Kazahstan i Južna Afrika kako bi se ojačala politička predanost međunarodnom humanitarnom pravu.
Ne smijemo podleći političkoj kulturi koja briše lekcije nastale iz svjetskih ratova, iz pepela masovnog razaranja i genocida.
Na vama je, kao članovima Vijeća sigurnosti, kao članovima Opće skupštine Ujedinjenih naroda i kao državama strankama Ženevskih konvencija, da promijenite smjer.
Hvala vam.“
Foto: ICRC
izvor: HCK |
|
